Pleme

Kad je žena po prvi put ugledala stvorenje koje su muškarci ostavili, bila je začuđena jer joj se činilo poput životinje bez krzna. No kad se približila, glasno je dahnula i ubrzala korak, nagonski stisnuvši malu kožnu vrećicu obješenu oko vrata. Htjela je odagnati nepoznate duhove. Prstima je opipavala male predmete u amuletu i molila zaštitu. Nagnula se da biće promotri izbliza, neodlučna da načini slijedeći korak, jer naprosto nije vjerovala u ono što je vidjela.
Oči je nisu prevarile. Lešinare nije privukla životinja. Bilo je to dijete, mršavo dijete čudna izgleda!
Žena se ogledavala u strahu od nepoznatih opasnosti što vrebaju u blizini i već je započela obilaziti nesvjesno dijete, ali je začula jauk. Zaboravljajući strah zaustavila se, klekla kraj djeteta i nježno ga zatresla. Kad se djevojčica okrenula i otkrila ranjenu, otečenu nogu, vidarica istog trena posegne u vrećicu od vidrine kože.
Muškarac na čelu pogleda natrag i ugleda ženu kraj djeteta. Vratio se do njih.
»Iza! Idemo,« zapovijedi. »Tragovi spiljskog lava.« »To je dijete, Brun. Ranjeno je, ali nije mrtvo,« odgovorila je. Brun pogleda mršavu djevojčicu visokog čela, malog nosa i čudnovato ravnog lica. »Nije iz Plemena,« voda pokaže rukama i okrene se da pode.
»Brun, ta to je dijete, i još k tome ranjeno. Umrijet će ako ga
ostavimo ovdje.« Dok je objašnjavala, Izine su oči molile.

S ramena je skinuo toljagu, dugu kost prednje noge konja, i odložio je na zemlju, podržavajući dršku bedrom. Iza je znala da ozbiljno razmišlja o njenoj molbi. Skrivajući uzbuđenje tiho je čekala, dajući mu dovoljno vremena za razmišljanje. Na zemlju je odložio i teško drveno koplje, naslonio ga o rame tako da je u vatri otvrdnuti vršak okrenuo prema gore, a zatim namjesti i bolu koju je zajedno s amuletom nosio oko vrata tako da tri kamena budu ravnomjernije raspoređena. Iz pojasa izvuče vrpcu meke jelenje kože, u čije se udub-Ijenje na sredini umetalo kamenje, i provlačeći je kroz šaku počne razmišljati.
Brun nije volio donositi brze odluke o neobičnim događajima koji bi mogli utjecati na pleme, a posebno ne sad kad nisu imali doma. Jedva se opro želji da odmah odbije molbu. Morao sam pretpostaviti da će joj Iza htjeti pomoći, mislio je. Ponekad je svoju vidarsku čaroliju koristila na životinjama, posebno mladini. Uznemirit će se ako joj ne dozvolim da pomogne djetetu. Pleme ili Drugi, nije važno, vidi samo ozlijeđenu djevojčicu. Možda je upravo to čini dobrom vidaricom.

Neka uzme dijete, pomislio je. Uskoro će se umoriti od dodatnog tereta, a i djevojčica je na izdisaju pa možda ni moćna čarolija kćerke moje majke neće biti dovoljna da je spasi. Brun zatakne praćku o pojas, podigne koplje i toljagu, i slegne ramenima. Sve je ovisilo o njoj; Iza je mogla odlučiti hoće li ili neće uzeti djevojčicu. Okrenuo se i otišao. Iza posegne u košaru i izvuče kožni ogrtač. Njime omota nesvjesnu djevojčicu, podigne je i vrpcom učvrsti o bok. Bila je iznenađena koliko je lagana za svoju visinu. Dok ga je dizala, dijete je stenjalo, no Iza ga potapša i krene za dvojicom muškaraca na čelu.